Poticaj protiv postoperativne fibrilacije atrija

pozadini

Postoperativna fibrilacija atrija (POAF) javlja se u 25-40% bolesnika nakon izolirane kardiološke operacije. U slučaju kombiniranih intervencija, POAF može utjecati i na 60% pacijenata. Atrijalnu fibrilaciju pokreću različiti podražaji. Ti podražaji uključuju, na primjer, upalu, otvaranje perikarda, ureze u atrijalnom tkivu ili oslobađanje kateholamina. POAF se obično javlja prvi put 2. ili 3. dana nakon operacije.

Faktor rizika atrijalna fibrilacija

Postoperativna fibrilacija atrija povezana je s povećanim rizikom od moždanog udara. Također može dugoročno skratiti očekivani životni vijek pacijenta. S druge strane, terapija antikoagulansima povećava rizik od krvarenja. Stoga se raspravlja o optimalnom liječenju POAF-a, posebno dugotrajnoj antikoagulacijskoj terapiji.

Stimulacija vagusnog živca na niskoj razini

Prethodno istraživanje pokazalo je da niska razina stimulacije vagusnog živca (LLVNS) na gornjoj šupljini vene može suzbiti POAF i upalne citokine nakon kardiokirurških zahvata. U studiji faze II na Sveučilišnoj klinici za kirurgiju i Sveučilišnoj klinici za kliničku farmakologiju Medicinskog sveučilišta u Beču istraženo je mogu li neinvazivni električni impulsi na ušnoj grani vagusnog živca u uhu postići slične učinke [1 , 2].

Cilj studije

Cilj studije faze II bio je utvrditi može li neinvazivna stimulacija vagusnog živca niske razine na ušnoj grani vagusnog živca spriječiti postoperativnu fibrilaciju atrija kod pacijenata na kardiokirurškom zahvatu.

Metode

Randomizirana, dvostruko slijepa pilot studija s lažnom kontrolom provedena je na odjelu kardiokirurgije Medicinskog sveučilišta u Beču. Pacijenti koji su podvrgnuti elektivnoj kardiokirurgiji randomizirani su 1: 1 u interventnu skupinu i lažnu interventnu skupinu. Pacijenti s aritmijama u prethodnom izvještaju, zatajenjem srca ili srčanim udarom tijekom posljednjih 14 dana bili su isključeni.

Stimulacija ispod praga svjesnosti

Za generiranje impulsa korišten je DUCEST neurostimulator V tvrtke Biegler Medizinelektronik GmbH (Austrija). Iglene elektrode smještene su u trokutastu jamu vanjskog uha, a generator impulsa je ljepljivom kopčom pričvršćen na pacijentovo rame. Stimulacija se odvijala postoperativno s amplitudom od 1 mA i frekvencijom od 1 Hz ispod praga percepcije pacijenta, što je omogućilo dvostruko zasljepljivanje studije.

Rezultati

Bilo je po 20 pacijenata u interventnoj skupini i 20 u lažnoj interventnoj skupini. U interventnoj skupini postoperativna fibrilacija atrija (POAF) dogodila se u četiri bolesnika (20%) i u 11 bolesnika (55%) u lažnoj intervencijskoj skupini. Pacijenti u dvije skupine nisu imali značajnih razlika u pogledu poznatih čimbenika rizika. Međutim, postojale su razlike u pogledu operacija: više operacija mitralnih zalistaka izvedeno je u lažnoj intervencijskoj skupini, a više operacija aortnog zaliska u intervencijskoj skupini.

Zaključak

Obećavajući rezultati pilot-studije sada će se provjeriti u studiji faze III s većim brojem sudionika. Transkutana stimulacija vagusnog živca s niskim pragom za prevenciju POAF-a nije odobreni postupak i trenutno je namijenjena samo korištenju u kliničkim studijama.